Rođen Jean-Baptiste Lamarck, francuski znanstvenik

Jean-Baptiste de Monet Lamarck, poznatiji samo kao Lamarck, bio je francuski prirodoslovac. Rodio se u plemenitaškoj obitelji u Bazentinu, u Francuskoj, 1. kolovoza 1744. godine. Studirao je na isusovačkom učilištu u Amiensu, a 1761. godine se dao u vojničku karijeru, stekavši naslov Chevalier de Saint-Martin. Ratovao je u Sedmogodišnjem ratu s Pruskom, u fazi poznatoj kao Pomeranijski rat, gdje je Pruska ratovala protiv Švedske. Odlikovan je za hrabrost na ratištu. Na svojoj postaji u Monaku zainteresirao se za prirodoslovlje te je odlučio studirati medicinu. Nakon što je ranjen u vojsci 1766., povukao se iz vojske te se vratio studiju medicine. Posebice se zanimao za botaniku. Kasnije je objavio trosveščano djelo Flora française. Postao je članom Francuske akademije znanosti 1779. godine. Vremenom se uključio i u rad pariškog botaničkog vrta te je postao čelnikom odjela za botaniku 1788. godine. Kad je utemeljen pariški Prirodoslovni muzej 1793. godine, ondje je dobio mjesto profesora zoologije. Bio je kustos botaničke zbirke, a poslije profesor zoologije u Jardin du Roi. U ‘Zoološkoj filozofiji’ sustavno je razradio prvu cjelovitu teoriju o evoluciji organskog svijeta, poznatu pod imenom lamarkizam, po kojoj organizmi stečena svojstva nasljeđuju. Temeljno značenje ima njegovo posljednje djelo ‘Prirodopis beskralježnjaka’. Njegovo djelo je bilo ispred vremena u kojem je živio, pa za života nije bio dovoljno shvaćen. Potkraj života je oslijepio te je umro u bijedi. U biologiji se rabi kratica Lam. kad se citira botaničko ime.